Senzorna integracija

Senzorna integracija je sposobnost integrisanja čulnih utisaka u cilju njihovog smislenog korišćenja. Pojam senzorna integracija podrazumijeva: neurološki proces i terapijski model.

Prostor je opremljen spravama i materijalima za stimulaciju:

– somatosenzorni sistemi ( bazen sa lopticama, strunjače, trombolina, ogledalo);

– vestibularni sistemi ( ljuljaške, viseće sprave, kosine, merdevine…) ;

– auditivni ( muzički istrumenti, muzika);

– praksije ( konstruktivne kocke, merdevine, vozilice…).

Razlozi za upućivanje na SI terapiju:

– modulacione smetnje – neadekvatno ponašanje individue na senzorni podsticaj;

– preosjetljivost ili neosjetljivost ne senzorni stimulus;

– kašnjenje u toku razvoja motoričkih funkcija;

– teškoće socijalne interakcije;

– problemi u ponašanju;

– usporen razvoj govora.

Cilj senzorne integracije je podsticaj sposobnosti djeteta u njegovoj integraciji sa predmetima, prostornim okolnostima i promjenjivim situacijama u njegovoj okolini, to jest poboljšanje  sposobnosti organizacije senzacija u informaciju. Tako se naučeno u senzo-integralnom prostoru koristi u svakodnevnom životu.